[ anon7994 @ 24.09.2005. 18:35 ] @
| Iz strane stampe: BEOGRADSKE PRIČE SEVERINA bolja od Cece Sjećate li se novinarskih izvještaja kad bi u nekom gradu drug Tito držao govor... Svi bi počinjali otprilike ovako: od ranih jutarnjih sati rijeke ljudi dolazile su raznim prometnim sredstvima u grad da izbliza vide i čuju voljenog druga Tita... Josip Broz već 25 godina ne drži govore, rijeke Slovenaca stizale su jučer u Beograd raznim prijevoznim sredstvima da bi izbliza vidjeli i čuli svoje voljene košarkaše. Bila je to slovenska okupacija centra Beograda. Pub Old Town na Terazijama bio im je polazna točka i glavno mjesto za okrepu pivom. A kako bi rekao Marijan Ban - pivo se točilo, grlo se močilo, da se ne bi osušilo... Među Slovencima bilo je i Hrvata, prepoznala su me četvorica Splićana. Tražili su ulaznice, ja sam ih uputio na Slovence. Zajedno su bili, pokazali su se vrlo duhovitima, zato jer su nudili Slovencima za svaku ulaznicu - sto metara mora u Piranskom zaljevu! Ne znam je li ta trampa uspjela, nema što, Splićani su i ovaj put bili pravi. I najglasniji! Bio je tu i prvi čovjek splitske Park šume Marjan Robert Koharević, on Slovencima nije nudio more, možda bi im za svaku ulaznicu dao deset marjanskih borova. Ali, sve je spasio splitski međunarodni sudac Srđan Dožai koji je Kohareviću dao ulaznice. SVEZNAJUĆI TAKSISTI Tročlana ekspedicija Slobodne Dalmacije smještena je u hotelu Jugoslavija. On je zadnja točka Novog Beograda, jedan konobar tvrdi da je početak hotela u Novom Beogradu, a kraj u Zemunu... Dakle, doći bilo gdje u Beogradu treba se iz Jugoslavije voziti taksijem. Vožnja nije skupa, za najdulju relaciju, za vožnju koja traje 25-30 minuta, plati se 450 dinara. To je malo manje od šest eura. Barem četiri puta na dan sam u taksiju. Naslušao sam se priča taksista, a to su ljudi koji su u svakom gradu na svijetu najbolje informirani. O sramoti svojih košarkaša svako od taksista ima svoju verziju. Kao i o aktualnoj situaciji u ekonomiji i politici. Ali to me toliko nije zanimalo... Međutim, priču jednog taksiste kojemu je "ćale bio vojno lice, inženjerac, a keva radila ko daktilograf u Saveznom izvršnom veću", vrijedilo je čuti. Njegovo društvo skuplja se jednom tjedno u nekoj kavani na Karaburmi, nikad ne govore o politici, o nogometu pričaju sve manje ("jebo futbal kad je Hajduk iz Beograda, da, onaj Hajduk sa Liona, bio prvoligaš?!"), žene su im najdraža tema rasprava. Zaključili su: na prostoru bivše Jugoslavije nema takvih žena kao što su Severina i Ceca! Od malo starijih dama u sjećanju su im ostale kao najbolje Neda Arnerić i Moni Kovačić, ali Severina i Ceca su već nekoliko godina "ribe koje obaraju s nogu!" Jasno, spominjao se izvjesni film, gledali su ga kolektivno, moj taksista, koji je svoju priču često prekidao porukama vozačima ispred sebe "vozi bre idiote jedan..., e ko ti je dao šofeski ispit taj je veća budala od tebe", tvrdi da je opći zaključak kako je Severina za nijansu bolja od Cece. Objasnio mi je i zašto: "Severina nema veštačke grudi! Jebiga, ne volin da stiskam silikone. A koliko znam Severina ima svoje sise." Da je blizu mene bila velika gospođa Lepa Smoje ona bi mu sigurno dala sve informacije o Severini. Ja ipak toliko detalja o dragoj Splićanki ne znam... BOŽO DIOKLECIJAN Šetajući Knez Mihajlovom vidio sam puno hrvatskih košarkaških faca. Milivoj Omašić kupovao je filmove na DVD-u, Slavko Cvitković je išao na kavu, Jovan Kosijer je žurio na promociju knjige o Nebojši Popoviću, Petar Škovrlj se spremao na ručak, Robert Jablan i Danko Drakulić su smišljali neki novi menadžerski posao... A onda u kafiću - Božidar Maljković! Veliki i trofejni europski trener bio je u društvu s Josipom i Jadrankom Bilić, te dvojicom velikih imena španjolske košarke, slavnim košarkašima Martinom i Herrerosom. Našalio sam upitavši ga: "Božo, evo sad san doša iz Splita, molin te koje dobija utakmicu Srbija - Francuska?" Zavrtio je glavom, rekao: "Zezaš se ti, zezaš... Nikome iz srpske košarke ovih dana nije do zezanja!" Uvijek je bio veliki gospodin, i ovaj put nije htio protiv nikoga govoriti. Palo mi je napamet koliko je bio pametan kad prije nekoliko godina nije prihvatio mjesto selektora Srbije i Crne Gore. Sad uživa u Realu iz Madrida, ove godine osvojio je naslov prvaka, ima mali milijun trofeja, živi lijepo, čovjek uživa... Pričao je Herrerosu i Martinu o svojim splitskim godinama, o svemu lijepome što je doživio u Jugoplastici i gradu Splitu. Posebna priča bila je ona iz sredine 90-ih, kad je usred rata Božidar Maljković kao trener Panathinaikosa na Gripama dočekan i ispraćen ovacijama. Božo je sada kazao: "Sigurno sam već malo omatorio, imam 53 godine, nisam više mlad. Sad sam sigurno emotivniji nego prije. Svaki put kad se sjetim toga kako su me Splićani dočekali i ispratili - dođu mi suze! Splite, hvala ti!" A onda sam doznao jednu pikanteriju: Božo Maljković definitivno dovodi madridski Real u Split na početak proslave 60. godišnjice KK Split. Kompletni Real igrati će u Splitu 17. studenoga. Božo je priznao: "Evo sad je to sve to sredio Josip Bilić Biba. Ni na Gripama još ne znaju da sigurno dolazimo u Split. Nema toga što neću učiniti za svoje žute i Split..." Kako su oni zlatnih splitskih košarkaških 80-ih govorili: Božo Maljković je košarkaški Božo Dioklecijan! Jučer su me napali jer nisam napisao vic. Draga gospodo i još draže gospođe, nije mene moja Slobodna Dalmaciju poslala u Podgoricu i Beograd da pišem viceve. Nego da pratim Europsko prvenstvo. Molim vas lijepo, nije u redu da me ometate dok radim, da mi pozivima i SMS porukama čak i nudite koje beogradske viceve moram napisati. A u tome je najuporniji bio dr. Sučević sa splitskih Firula. E, baš neću završiti s vašim vicom, nego s jednim superkratkim beogradskim. Znate li što kaže u vojsci Beograđanin Beograđaninu kad jednome od njih dođe u posjetu majka i djevojka? Ej, bre, evo ti stigla keva s pičkom! piše Milorad BIBIĆ |