Daleko smo Dare od toga.
Treba uzeti u obzir da je dugo vremena najveći vlasnik kapitala bila upravo katolička crkva (i sad verujem da ne stoje loše) tako da od te borbe nema ništa.
Neznam šta je ovaj poklon trebao da simboliše. Pomirenje komunizma i vere ili sitnu provokaciju.
Zanima me šta će papa Franjo da uradi sa njim.

Katolička crkva rešava takve probleme lako. Papa uveče zaspi blaženim snom i sutra biraju novoga

Imas li ti primer gde se moze videti da je to tako ili lupetas po obicaju?

Skromno i samozatajno drzanje Pape Ivana Pavla I. svidjalo se konzervativcima, koji su ga smatrali izuzetno dobrim cak stovise, savrsenim kompromisnim kandidatom kojeg bi mogli kontrolirati. No, nakon sto je izabran, novi je Papa iskazao karizmu koja je prije bila skrivena njegovom rezerviranoscu. Posvetio se u cjelosti povratku papinstva njegovim duhovnim korijenima. Nije se dozvoljavao uvlaciti u isprazne katolicke rituale svojih prethodnika, te je s gnusanjem odbio slijediti naputke za tiskovne konferencije koje su mu pripremali konzervativni Vatikanski djelatnici. Konzervativne katolicke frakcije su naglo pocele ocajavati, a doslovce su dobijali "bijesne gliste" nakon sto je Papa poceo izrazavati pozitivne stavove o kontracepciji. Interes novoizabranog Pape za poslove Vatikanske Banke, bila je kap koja je prelila casu.
Nakon sto je otkrio cijelu mrezu korupcije koja je obuhvacala vrh Katolicke crkve mafiju, politicare, ..., podmicivanje i iznude, Ivan Pavao I. pozvao je kardinala Villotta, vodju tadasnje snazne konzervativne Kurije u svoju radnu sobu kako bi raspravili promjene koje je namjeravao pokrenuti. Medju nekolicinom koji su trebali biti prinudjeni "ponuditi ostavku" nalazio se sef Vatikanske Banke, te nekoliko clanova konzervativne Kurije, ukljucujuci i samog Villotta. Villottu je stavljeno do znanja kako ce Papa sazvati sastanak s jednim angloamerickim izaslanstvom, a sve u cilju kako bi raspravili stav Crkve o kontroli radjanja. Naravno, medju tim izaslanstvom nalazili su se i pripadnici ILLUMINATA koji su preko svojih posrednika u Vaticanu vec unaprijed dogovorili susret s Papom.
Do samog trenutka kad se u noci 28.09.1978. godine povukao na pocinak, noseci sa sobom dokumentaciju koja je trebala razotkriti poslovanje Vatikanske Banke s mafijom i kriminalcima, Papa je vec tad imao vise neprijatelja nego se i sam tome nadao. Pretpstavljamo da je Papa Ivan Pavao I. trebao bas te, za Vatican kompromitirajuce dokumente dostaviti prije spomenutom izaslanstvu, obzirom da smo mi, ILLUMINATI svojim posebnim sistemom dojavili Papi kako ce nas biti medju upravo tim angloamerickim izaslanicima.
Sljedeceg jutra, kad je Papu njegova kucepaziteljica, tj. guvernanta (koja je, nakon nemila dogadjaja, nista ne sumnjajuci, ispricala ILLUMINATSKOJ "vezi" u Vaticanu sve potankosti od trenutka vidjenja mrtvog Pape, pa do dolaska Villotta)pokusala probuditi u vec unaprijed dogovoreno vrijeme, s druge strane vrata nije stizao odgovor. Vrativsi se malo kasnije, na svoj uzas, zatekla je Papu sa strahovitom grimasom na licu kako sjedi u postelji s papirima u ruci. Pored njega je bila bocica tableta za krvni tlak, a krevetne plahte su bile prekrivene bljuvotinom. Prvi kome se obratila, bio je Villott. Villott nije cak, kako smo kasnije saznali, ni provjerio vijest, vec je odmah pozvao vatikanskog doktora koji je, dakako, bio Villottov "igrac" nakon cega je pozurio u Papinu sobu i skupio bocicu s tabletama zajedno s dragocjenim papirima. To je bio zadnji put da su bocica i papiri vidjeni.
Jos uvijek ni dan danas ne postoji Papina javna smrtovnica. Iako zakoni Republike Italije zahtijevaju da prodje najmanje 24 sata prije balzamiranja tijela, Villot se pobrinuo da Papino tijelo bude balzamirano unutar 12 sati. Iako obicaji nalazu da se krv i unutarnji organi pri balzamiranju tijela izvade, truplo Ivana Pavla I. bilo je ostavljeno kako jest. Stoga, nitko od lijecnika nije mogao potvrditi je li Papa bio otrovan ili nije."

Tako je papa Smješko vladao samo 33 dana i noći, i ubrzo se na njega zaboravilo. Ono što prekrije trava, ako se ne želi, pojede ga neman zaborava.


preneseno sa hrvatskog katoličkog sajta