Evo ovako.
Po IEC konvenciji, kada nacrtas neko elektricno kolo, poput ovoga:
pretpostavlja se da su sve komponente
idealne, odnosno da su otpornosti svih provodnika nula, kao i da naponski i strujni izvori nemaju unutrasnju otpornost. Takvo kolo je, u izvesnim slucajevima, prerpetuum mobile, kao sto je to Djoka opisao, pa je zato potrebno naglasiti da je to kolo
matematicki model, a ne slika realnog sistema. Ako je potrebno semom prikazati realan sistem, tada se naponski izvor prikazuje kao redna veza idealnog izvora i otpornika, a strujni kao paralelna veza stujnog izvora i otpornika, pri cemu je otpornost tog otpornika jednaka unutrasnjoj otpornosti izvora:
Slicno tome, ako je potrebno modelirati otpornost zicica, tada se ta otpornost modelira posebnim otpornikom, redno vezanim sa potrosacem.
E sad, kada vezes paralelno 10 otpornika razlicitih otpornosti (R1, R2 ... Rn) i to prikljucis na idealni naponski izvor,
napon na krajevima paralelne veze je uvek jednak naponu, tacnije elektromotornoj sili tog naponskog izvora, a za struju vaze sledece jednacine:
Omov zakon (1): E = R1*I1 = R2*I2 = ... Rn*In
Omov zakon (2): E = R*I
Kirhifov zakon: I = I1 + I2 + ... + In
Kada resis sistem jednacina gore, dobices:
E/R = E/R1+E/R2+...+E/Rn
Sada skratis ovo "E" i zaista dobijes:
1/R = 1/R1 + 1/R2 + ... + 1/Rn