Sedeo sam tako jednog dana i slusao kako Bob Hanner namerava da jednog dana napravi rucni skener koji bi mogao da cita barcode of life, drugim recima da na jednostavan nacin prikupi informacije o DNK razlicitih biljnih i zivotinjskih vrsta. A onda nicim izazvano, jedna zena sa sarenom kosom upita Boba sledece:

"Posto ce ova civilizacija ubrzo da nestane, da li imate neke planove da napravite backup svih tih barcodes of life za neku narednu civilizaciju?"

Bob se potpuno zbunio, ja sam crk'o od smeha, a posle sam i upoznao zenu sa sarenom kosom, Susan Blackmore. Susan je bila parapsiholog trideset godina, a onda je shvatila da je to njesra i ucinila mnogo na raskrinkavanju parapsihologije kao insajder. Sad se bavi memetikom, jednom krajnje bizarnom i ne bas naucnom disciplinom. Ja se secam da sam nesto citao o memima, davno u naucnom casopisu IQ koji je izlazio kod nas, ali sam skoro sve zaboravio, te resih da odem na njeno predavanje o memetici. Evo sta sam tamo cuo od Susan Blackmore:

Zelim da vam okrenem ceo svet naopako. To je zastrasujuce, ali uveravam vas da ga mozete vratiti nazad kad pozelite. Govorim ovo ozbiljno, nemojte da odmah odbacite ovo sto cu vam reci, pratite me do kraja, a onda mi pomozite da nadjem odgovore na pitanja koja me muce: da li je memetika nauka? Da li se moze proveriti? Da li je korisna? Nisam sigurna, ali podjite sa mnom pa mi na kraju dajte svoje misljenje.

Njena knjigaIzvinjavam se vama ekspertima koji znate sve o memima, ali idemo iz pocetka. A pocetak je knjiga The Selfish Gene, koju je pre oko trideset godina napisao Richard Dawkins. On je u toj knjizi predstavio novu ideju u evolucionoj biologiji i to da se evolucija ne odvija zarad vrste, ni zarad individue, nego zarad gena, zarad replikatora. O tome je knjiga - o tome kako treba da vidimo svet iz ugla gena.

Kako izgleda evolucija? Uzmite nesto, bilo sta, na primer jaknu, napravite deset komada, malo razlicitih medju sobom, sve ih isprobajte, odbacite devet i odaberite onu koja vam najvise odgovara, zatim od nje napravite deset komada, opet devet odbacite i kopirajte dalje onu koja vam najvise odogovara. I sta cete dobiti? Dobicete jaknu koja vam pristaje, a da niste uzimali meru.

To je evolucioni algoritam: Dok god imamo varijaciju i dok god se vecina primeraka unisti, a oni koji opstanu prenesu svoje karakteristike na potomke, potomak biti bolje prilagodjen i dobicemo dizajn bez pomoci uma. Ovo je tako ocigledno, ne shvatam kako ljudi u Americi ovo ne vide. Izvinite, ja dolazim iz zemlje gde nemamo inteligentni dizajn.
Primer uspesnog mema - zasto je savijeno u trougao?U svojoj knjizi Dawkins kaze da ovo ne vazi samo za gene, nego za replikatore uopste. Ima li jos nekih replikatora osim gena?

Pogledajte oko sebe: svaki put kada ja prenesem nekome ideju, ja ustvari kopiram informaciju sa varijacijom i selekcijom. To je mem - ono sto se kopira, ono sto se imitira. Dawkins daje primere - price, pesme... ovo sto ja radim sada je mempleks, kompleks mema, videcemo da li ce se kopirati dalje.
Koji ce memi biti uspesni? Zamislite svet pun mozgova i mnogo vise mema nego sto ti mozgovi mogu da prime, dakle u pitanju je veliki selekcioni potencijal. Evo recimo kad se probudite ujutru: radio, novine, mejlovi, razgovori s ljudima - memi ceo dan!
Svet pun mozgova i mnogo vise memaSvi oni hoce da vas iskoriste da se prosire dalje. Neki uspeju, neki ne. Zapitajte se zasto su neki uspeli, ko je kopirao, zasto su uspeli u ovako ostroj konkurenciji?
Neki uspevaju jer su dobri, korisni, tacni, lepi. Od tih mema i mi imamo koristi. Neki koriste trikove, jer je njima cilj da se kopiraju cak iako nama to nije cilj. To je zato sto su sebicni. Da budem jasna, kada kazem da je replikator sebican, to ne znaci da ide okolo i vice: "Meni, meni, meni!" To znaci da ce se kopirati bez obzira na posledice po mene, po vas, po planetu.
Ko je primio jedan od onih e-mailova? Oni su primer mema koji koriste trikove. Pre svega tu je instrukcija za kopiranje. Zatim tu je obecanje, u ovom slucaju potpuno besmisleno obecanje, nesto kao svi snovi ce vam se ispuniti, tu je i pretnja ako ne prosledite dalje, primeticete da je pretnja takodje besmislena: nece vam se ispuniti snovi. Ali rezultat je da su se ovakvi e-mailovi, ovi memi, prosirili po celoj planeti, bez obzira na posledice. Naravno posledice po nas u ovom slucaju su minorne, ali nije uvek tako.

Ono sto je vazno je da ovaj mem-virus ima CoPT instrukciju (copy me backed with threats and promisses). On koristi nas da bi se prosirio. Jedan od najuspesnijih mem virusa je, pogadjate, religija. To je viralna informacija koja koristi ljude da se kopira. Religije nije niko dizajnirao, nije seo Isus pa smislio hriscanstvo. Religiju moramo da posmatramo u evolucionom kontekstu - bili su razni lideri, imali dvanaest ili dvesta ucenika, one religije koje su uspele da se prosire su one koje su bile najuspesnije, koje su bile najpodesnije.

Prava lepota, ali sa ciljemReligija takodje ima CoPT instrukciju. Sta se dogadja ako je preneses dalje, ako imas mnogo dece i sve ih posaljes na veronauku? Ides uraj. Sta se dogadja ako im govoris da Bog ne postoji? ides u pakao. Dakle CoPT instrukcija. Tako je u hriscanstvu. U Kuranu su tu jos i obecanja o devicama, zanima me sta li zene dobijaju? Ja ne bih volela da moji muskarci budu device, ako mogu neki iskusni za mene!

A sve to kopiranje kosta, treba sagraditi onolike hramove, platiti onolike svestenike... Tu ima i prave lepote, tu je umetnost, slikarstvo, arhitektura, muzika, prava lepota, ali ona sluzi kao trik da se ovaj mem-virus prenese dalje.
Sustina je u tome da ljudi jedini umeju da imitiraju, mi smo jedini koji mogu da imaju meme. za razliku od ostalih zivotinja. Dok se mi nismo pojavili, do tada je bio samo jedan replikator, mozda malo RNK, ali uglavnom DNK je bio glavni replikator. Onda se pojavio homo sapiens, poceo da penosi informacije, da imitira i novi replikator - mem se pojavio. Sad kad su se memi pojavili moras da imas veci mozak, isplati ti se da pokupis informacije oko sebe i da ih preneses dalje. Mozes ti da cutis, ali kad se pojavi mem kako zapaliti vatru, ti moras da naucis da preneses ovaj mem.

Memi preuzimaju planetuTako je nastao jezik. Ne zarad nas, vec zarad mema, memi su prilagodili nas da im budemo od vece koristi. Tu je doslo do koevolucije, kako smo mi napredovali u prenosenju mema i memi su napredovali. U pocetku je bio jezik i usmena komunikacija, onda se pojavilo pismo, onda stamparska presa, telegraf, sve da bi se memi lakse, brze i vernije preneli. Na kraju pojavio se internet.

Ova planeta je najpre zagadjena zivotom, onda se pojavio drugi replikator, koji nas koristi da se prosiri, trosi nase resurse, unistava nasu okolinu. Sta ce biti dalje? Nemam odgovor, ali mislim da je korisno da ovako gledamo na svet oko sebe i da pokusamo da shvatimo sta se dogadja.


» Ivan Marović | http://blog.b92.net/node/1839#comment



_{[Ovu poruku je menjao zraj dana 16.12.2006. u 16:07 GMT+1]}

Evolutionary Biology

A New Replicator

Memeplexes

Selfish Memes

Manipulating Memes

Memetic Engineering

science as a meme protection mechanism
how memes work
selection criteria for memes
paradox of self-referent expression
designing optimised memes


http://www.atticscale.pwp.blue...sis_make_memes/thesisread8.htm

Na svijetu sada živi pod pojmom zbirne imenice ‘čovječanstvo’ oko 6,5 milijardi ljudi. To je otprilike 7 posto od oko 90 milijardi ljudi, koliko demografi računaju da je ukupno živjelo ljudi od postanka suvremenog čovjeka, Homo sapiens sapiens, do danas. Bez obzira na moguću netočnost pri procjeni ovoga broja (milijarda više ili manje nije bitna) možemo ga uzeti kao statistički prilično utemeljen. Taj broj igrom slučaja redom veličine odgovara broju zvijezda u našoj galaktici - stotinjak milijardi. Kao da se obistinilo ono starozavjetno obećanje Boga Abrahamovoj sluškinji Hagari: ‘Tvoje ću potomstvo silno namnožiti’. Dakako, Biblija sadrži tek zrnca povijesnih istina samljevenih mlinskim kamenom legendi, no baš zato i jest uspješna kao pripovijest jer je popis želja i nada. I strahova.

Silno se namnožiti, imati brojno potomstvo, zar to nije biološki cilj svake žive vrste, od diatomeje do čovjeka? Čovjek kao biološko biće s nagonom za razmnožavanje ponaša se u tom smislu kao i svako drugo živo biće. To je genetski imperativ života per definitionem, a samo ograničenost prostora, sirovina i hrane/energije zaustavlja taj imperativ u njegovu beskonačnu osvajanju. Dajte jednoj kulturi bakterija u laboratoriju neograničenu količinu tzv. hranjive podloge i one će se namnožiti ispunivši svemir.

Sada dolazimo do prvoga pitanja: što u tom genetskom imperativu razlikuje čovjeka od bakterije ili bilo kojega drugog živog ustroja? Dakako, mnogo je toga što razlikuje čovjeka od bakterije, no jednima i drugima zajedničko je to da posjeduju svaki svoju zbirku gena kao svezak uputa za proces samoumnožavanja. Te upute nisu apsolutno točne, moguća su sitna odstupanja koja vremenom postaju i krupna, omogućujući diferencijaciju i razvoj novih grana podvrsta i vrsta, no to je već druga tema. Ono što ovdje želim naglasiti jest da ključna ljudska differentia specifica u odnosu na druge biološke vrste i nisu geni per se. Gene imaju sva bića, oni su zajednički nazivnik života na Zemlji. Štoviše, te DNK molekule-umnoživači zapravo su jedini pravi živi ustroji na Zemlji. Ono što podrazumijevamo pod živim bićima, uključivo čovjeka, samo su posude u kojima geni putuju, održavaju na životu i umnožavaju se. Gen je uspješni umnoživač i kao takav on vlada svijetom. Nalazi se i u hrastu, i u mravu, i u morskom krastavcu i u nosorogu. Razlikuje se samo po funkciji koju obavlja. On, to jest ona, dezoksiribonukleinska kiselina, gospodarica je svijeta, a ne čovjek. Ili je tako, barem donedavno, bilo. A kako je sada?

Izum gena star je oko tri milijarde godina. Tek nedavno, prije nekoliko desetaka tisuća godina, na Zemlji mu se pojavio konkurent, a zove se mem. Poput gena, i mem je umnoživač, novi i uspješni umnoživač. Nema biokemijsku strukturu, nije sastavljen čak ni od atoma. On je nematerijalan. Mem je nova vrsta umnoživača po kojem se čovjek se razlikuje od svih drugih bića. Dok je gen jedinica za prenošenje biološkoga nasljeđa, mem je jedinica za prenošenje kulturnog nasljeđa ili jedinica oponašanja. Zato je dobio ime mem, kovanica nastala od skraćene grčke riječi ‘mimeme’ što znači oponašanje, a uz to ima i sličnost s riječi ‘memorija’. Skraćeno, mem je po definiciji jedinica kulturnog nasljeđa, onoga što se kulturom - govorom, slikom, glazbom, pismom, matematikom - prenosi s čovjeka na čovjeka živućih generacija te s prošlih generacija na sadašnje i na buduće. Mem je sjajan 'izum', dostojan svoga davnoga pretka gena, čijem uspjehu i ima zahvaliti svoj nastanak. Dok je sijelo gena u jezgrama stanica, sijelo je mema u neuronskim vezama ljudskog mozga.

Memi se šire iz mozga jednog čovjeka u mozak drugog ili drugih ljudi. Primjera za meme ima bezbroj. To može biti članak koji je netko napisao, a drugi čovjek pročitao. Ideje koje autor iznosi, a čitatelj prima, možemo shvatiti kao neke meme koje autor želi ugraditi u čitatelja. Mem može biti glazbena melodija ili način odijevanja. Ima mema koji su kratka vijeka, premda su neko vrijeme vrlo rašireni među velikim brojem ljudi, primjerice TV-serija o kojoj se priča, ali nakon nekog vremena nestaju kao da ih nije ni bilo. Kao neka od vrsta u prirodi koja je nastala, neko vrijeme živjela i nestala. I, kao i kod gena, postoje dominantni i recesivni memi. Dobar je primjer dominantnog mema ideja o Bogu. On se javlja u više raznih mutacija, ali uspješno preživljava u zalihi mema, jer je privlačan i koristan vlasniku-nositelju. Taj mem daje mu prihvatljiv odgovor na teška pitanja o smislu života, a uz to mu i pruža utjehu zagrobnoga života.

S pojavom mema stvoreno je na Zemlji prvo živo biće koje je istodobno nosilac i gena i mema. Nastao je mješanac, križanac, hibrid, što je u starome Rimu bio naziv za dijete slobodnjaka i robinje. Čovjek putem gena robuje svomu tri milijarde godina starom genetskom nasljeđu, a putem mema oslobađa se tutorstva prirode i ovladava njome. Status hibrida mogao bi mu donijeti najbolje iz obaju svjetova, ali i najgore. Jer, kako živjeti s glavom u tek nastalim memskim oblacima, a nogama zapletenim u praiskonskom genskom korijenju. Stoga je čovjek i dihotoman. Njegova ga hibridna narav prisiljava da istodobno sluša glasanje svojih krokodilskih predaka i Beethovenovu Devetu. Kako izići iz te kakofonije?

Izlaz bi se mogao naći, i mislim da se mora naći. Ne razmišljamo o tome hoće li čovječanstvo propasti ili neće, jer je odgovor na to pitanje uvijek pogrešan. Osim u slučaju neke doista velike kozmičke kataklizme, poput udara asteroida prije 65 milijuna godina kad su nestali dinosauri, a što je malo vjerojatno, mislim da čovječanstvo u dogledno vrijeme, recimo sljedećih desetak tisuća godina, neće propasti. Ali je moguće da propadnu znatni njegovi dijelovi, čak možda i brojčano gledano njegov veći dio. Zapravo, bespredmetna će uskoro biti i uporaba tog, zapravo romantičnog, pojma ‘čovječanstvo’, koji teško da će se moći održati. Preživjet će oni dijelovi ljudske populacije koji će: 1) biti svjesni hibridne gensko-memske naravi svoga bića te 2) koji će znati djelovati u skladu spoznavanja te svoje hibridne naravi.

Ljudski mozak stalno je bombardiran kišom mema iz okoline, od rodbine, prijatelja pa sve do masmedija, političara i okruglih stolova i konferencija, kao što je ova. Memi stvaraju kulturološko okružje. S druge strane, geni u tijelu traže od istoga tog mozga da izdaje zapovijedi koje pogoduju punjenju želuca i pražnjenju testisa. Te genske zapovijedi u načelu nisu u skladu s memima u mozgu. Ima i slučajeva kad neki privremeno jako rašireni mem, na primjer neka nova ideologija, bude u rezonanciji sa zahtjevima gena ili je izričito protiv njih. Tada dolazi do kolektivnih tragedija čitavih naroda, pa i svjetskih ratova. Naime, ako taj mem potpuno udovoljava zahtjevima gena, tada njime zahvaćeni ljudi prestaju biti hibridna bića te postaju animalni ljudi, životinje s ljudskim mozgom. Ako je taj mem pak izričito protiv svih zahtjeva gena, i tada ljudi prestaju biti hibridna bića te pate od ideološke ili vjerske sljepoće. Čini se da je optimum za ljudsku sreću tek pravi omjer gensko-memske mješavine, pravi barem za ovaj trenutak, sada i ovdje.

Kako pak postići pravilnu gensko-memsku hibridnost? Odgovor na to pitanje zahtijevao bi vrlo opširno elaboriranje, zajedno s raspravom koja bi uključila velik broj sudionika i stvorila kritičnu masu ideja. No, budući da o tome već dugo razmišljam putem brojnih Gedankenexperimente, došao sam do okvirnih teza koje nemaju pretenzija da budu recept, samo prijedlog putokaza.
Kao prvo, ne smije se zanemariti genetska osnova čovjeka. Tu su pogrešku bili učinili svi utopisti koji su stvarali ‘novog čovjeka’. Ne postoji nešto takvo. Postoji samo čovjek. Neka nova vrsta stvara se postupno tijekom milijuna godina. Ne možete preko noći uzgojiti neku novu biološku vrstu, na primjer dupina koji će disati na škrge. Ne možete preko noći stvoriti ljude koji će se žrtvovati za dobrobit zajednice i ne misliti na osobne probitke. Možete uspjeti dobiti nekoliko takvih, kao nasumične mutacije, ali velika većina držat će figu u džepu i prvi put kad im se pruži prilika okrenuti leđa projektu stvaranja ‘novog čovjeka’. To se dogodilo npr. s komunističkim sustavom.

Kao drugo, ne smije se zanemariti ni memska osnova čovjeka. Istina, ona još nije toliko jaka kao mnogo starija genska, koja je i hrani. No memi u odnosu na gene imaju silnu prednost. Geni su statični, fiksirani i nepromjenjivi. Oni su datost, sada i zauvijek. Memi su pak dinamične tvorbe, promjenjivi su, prilagodljivi. Uz to, tijekom posljednjih nekoliko stoljeća, a pogotovo posljednjih nekoliko desetljeća, mogu se prenositi s čovjeka na čovjeka fantastičnom brzinom do razmjera epidemija. Izum tiska te poslije elektronskih medija stvorio je novu situaciju. Ranije širenje mema pojačalo se sada tisućama puta u vrlo kratko vrijeme pa je došlo je do udarnog kulturološkog šoka. Kao kad dođe do eksplozije dinamita u ribnjaku. Kao i ribe u ribnjaku, ljudi su omamljeni, mnogi dezorijentirani, a neki već 'plivaju' leđno. Genetski isti čovjek, koji je prije tisuću godina čitav dan kopao po škrtom polju da bi iz njega iscijedio koru kruha koju je navečer pojeo i legao umoran na počinak, strepeći hoće li sutra imati čime napuniti želudac - danas taj genetski isti čovjek radi trećinu dana, putem do kuće zvoni mu mobitel, žena mu javlja da je uzela auto za odlazak prijateljici, a sin ga kod kuće neće ni pogledati, jer surfa po internetu tražeći najbolje zvučnike za svoju novu hi-fi liniju, dok on, naš genetski čovjek, jedva čeka da se nakon brzog ručka zavali pred televizor. Koji je od te dvojice - sretniji?
Pitanje je, mislim, bespredmetno. Nijedan. Sreća se izgubila negdje između. Nju tek moramo pronaći.

Damir MIKULIČIĆ

Zašto niko ne briše "ovo"?

Da li moze malo da se obrazlozi zahtev?

Hvala

Alhemija (ni traga od nauke), sa ukusom verske sekte.

Lepo je da ste izneli svoje misljenje, ali ja nisam autor tekstova o Memetici. Ako ste primetili na kraju teksta postoji link ili ime osobe koja je autor teksta koji sam ja smatrajuci da je zanimljiv prenela na ES forum.

U pitanju je TEORIJA koja izmedju ostalog obrazlaze:
"Dok je gen jedinica za prenošenje biološkoga nasljeđa, mem je jedinica za prenošenje kulturnog nasljeđa ili jedinica oponašanja". "...Ljudski mozak stalno je bombardiran kišom mema iz okoline, od rodbine, prijatelja pa sve do masmedija, političara ... "

Nije iskljuceno ka sto Vi kazete da i verske sekte, pa cak i politicari u izbornim kampanjama ne koriste ova saznanja o memetici.

Sledeci primer pokazuje i neke druge aspekte o memetici - teoriji o evoluciji ljudskog uma:

Jon Whitty predavac na Univeryitetu u Queesland-u AU, ucestvovao je u:

Project Management, Memetics, Mental and Organisational Models
http://www.uq.edu.au/uqresearchers/researcher/whittysj.html

Mr Jonathan Whitty, BE (Hons), MAIPM
Lecturer
School of Information Technology and Electrical Engineering
The University of Queensland http://www.itee.uq.edu.au/~jonw/
Research
"I have dedicated myself to participating in the debate of matters regarding Project Management and Memetics. My unique contribution is to put forward a memetic approach to Project Management"

Za prevodjenje tekstove sa engleskog :

http://www.google.com/language_tools?hl=en


_{[Ovu poruku je menjao zraj dana 16.12.2006. u 14:36 GMT+1]}

zraj jel` procitas ti bas sve ove tekstove sto postujes?

Zasto ovakvo pitanje?

A zasto pitanje na pitanje?

Ali dobro...pitam jer kopiras gomile tekstova od kojih je po meni dobar deo besmislen, pa me cisto zanima...

Na moderatorima je da odluče! Ako njima to ne smeta ne vidim ni jedan razlog što bi se ti bunila.
Pa verovatnoi misli da je tekst mnogo bitan i da ljudi neće ići na link.

P.S. Vidim da se svi ovde pravite pametni i da kritikujete ove tekstove, a da pritom ne iznosite nijedan argument protiv njih. Ne kažem da su tekstovi tačni, niti da nisu tačni, ali ako imate nešto protiv njih iznesite čvrste argumente!