Citat:
žutokljunac: dexx, poslao sam ti privatnu poruku i bio bih jako zahvalan ukoliko odgovoriš.
Nisam dobio poruku, poslacu je ja tebi.
Citat:
New Village DC: Pitanje za tebe dexxx:
Da li je (bar teorijski, tj. po propisima) moguce da fizicko lice ili firma-izvoznik zavrsi ceo postupak carinjenja? I sta sve spada u tu dokumentaciju i gde se vadi?
Ranije jeste bilo moguce, teorijski. Sada mislim da vise nije moguce, ni teorijski, ali, ako te interesuje, raspitacu se, pa cu ti odgovoriti konkretno. Stvar je u tome da carinik nece ni da pogleda deklaraciju koja nije podnesena od strane speditera. Jos ako postoji greska u deklaraciji... eto problema
Firma izvoznik/uvoznik moze da zavrsi posao samo ako ima:
1. svog radnika koji je sertifikovani carinski agent
2. ako ima otvorenu carinsku garanciju
3. ako je registrovana za obavljanje spediterskih poslova
To je jedino isplativo veeeelikim firmama, kojima je jeftinije da uloze pare i sve zavrsavaju u svojoj kuci, bez angazovanja spoljnih saradnika (spediterske firme).
Poenta moje price je sledeca. Posto je dva slucaja:
1. Kada fizicko lice uvozi za sebe neku sitnicu (postoji posebna tema na ovom forumu, koju sam pomno iscitao)
2. Kada fizicko lice uvozi/izvozi robu za dalju prodaju (vece kolicine robe)
U prvom slucaju fizicko lice moze da plati carinu, ne mora da plati carinu... sve zavisi od "dobre" volje carinika, i na zalost, od srece. Nekad carina zahteva da se angazuje spediter (koji uradi glupav posao i odere coveka za 50 ojra - za robu vrednu 20), a nekad pausalno odrede troskove i naloze licu da uplati na racun carine, da bi dobio robu.
Drugi slucaj je ozbiljniji. Potrebno je postovati procedure, pravila i zakone, koji veoma jasno definisu citav spoljnotrgovinski posao. Jednostavno se mora posedovati potrebna dokumentacija, moraju se platiti troskovi (carinjenja, prenaupucenja robe, porez, sanitarac, ekoloska taksa, transport, skladiste, prethodni pregled itd - sta se placa konkretno zavisi od robe koja je predmet uvoza/izvoza i konkretnog posla). Nekad se moraju i nabaviti dozvole, odobrenja, misljenja ministarstava, itd, (jer nisu sve robe na LB-u (slobodnom rezimu uvoza/izvoza)). Za takve poslove neophodno je angazovanje speditera. A koliko ja znam, po nasem zakonu to (da saam uvozis/izvozis) nije ni dozvoljeno. Mora se otvoriti firma koja je registrovana za spoljnotrg poslove. I tacka.
Meni je jasno zasto se mnogi ljudi ljute na "speditere" koji ih deru. Ali imajte u vidu da ce svaki
pravi spediter, profesionalac, izbegavati da posluje sa fizickim licima, jer:
1. nikad ne zna da li ce mu fizicko lice platiti uslugu (nije to firma, pa da je lako tuzis);
2. mora da ima fiskalnu kasu da bi izdao licu fiskalni racun (sto je nepotreban trosak)
3. cesto fizicka lica (cast izuzetcima) nisu sigurni koju robu uvoze, koliko robe stize, fakture su uglavnom sa naznakom "gift" sto otezava spediteru posao, i odbranu predmeta pred carinom, i suocava se sa gubljenjem svog kredibiliteta na carinskoj ispostavi + sa mandatnom kaznom (mom drugaru se desilo da uvozi poznaniku porsea iz 2008 koji je stigao sa fakturom na 4000 ojra!!!!???!!!)
4. jednostavno im se ne isplati da izgube 2-4 sata dnevno da bi uvezli nekome neku sitnicu, jer jednostavno ne mogu da naplate svoju uslugu / svoj radni sat koliko treba (ako prosecna sped usluga kosta od 3000 - 12000 dinara, a roba koja se uvozi kosta npr 2000 dinara, nonsens je naplatiti nekome realnu cenu usluge), a ako naplatis manje, ti si na gubitku - trosis vreme, a radis za dzabe
Naravno, postoje i oni spediteri koji deru fizicka lica, jer jednostavno ne znaju da rade ozbiljan posao, pa zickaju dinar tu i tamo od ljudi kojima stizu sitnice iz inostranstva.
Liberalizovanje uvoza za fizicka lica je resenje. Ali kod nas ce proci jos dosta vremena dok ne postanemo uredjena zemlja kao sto je Svedska.